Kao i svake godine, na početku školske i katehetske godine, upućujemo vam Pastoralno pismo, u kojem vam želimo predstaviti ono što bi željeli provesti kroz plan i program rada naše župe. Ova godina je proglašena Godinom svećenika u Crkvi, a u našoj nadbiskupiji i godinom Župske kateheze. Želja nam je da sav rad prožima cijelu vašu obitelj, jer bez zdravih i sretnih obitelji, nema niti pravog odgoja djece, kako u Evanđeoskom duhu, tako i u smislu znanja i cjelokupnog života. Stoga se obraćamo u prvom redu vama dragi roditelji, a preko vas i svim u vašim kućama.
Obitelj je mjesto rasta u vjeri!
Otac nebeski, koji je stvorio čovjeka, stavio ga je u obitelj, tako toplu i radosnu sredinu da raste, da se razvija, da upozna svoga Stvoritelja, da dijete učini sretnim, roditelje i sve koji žive u obitelji. Bez radosne obitelji djeca ne mogu postati osobe pune karaktera i odgovornosti za sebe i druge. Narušena obitelj stvara djecu koja su narušena u svom duhovnom i karakternom smislu. Danas postoje čitave organizacije, koje financiraju raspad obitelji, vjerujući da će tako promijeniti kršćansku kulturu. Oni posjeduju silan novac, podupiru udruge kojima daruju silne novce, kako bi razarali brak i obitelj. Zar se ne osjeti kako takvi i kod nas posjeduju medije, od TV programa pa do pisanih medija, te na njih dovode samo one koji promiču takav svijet, kojega je pokojni papa nazvao
.
A jasno je svima da bez obitelji, nema civilizacije ljubavi, kako je isti papa nazvao kršćansku obitelj. Zato je i prva pričest odlična prilika, da obitelji koje žele da im dijete upozna Isusa Krista i primi ga kao svoj put u život i same mogu doživjeti potrebu Kristove prisutnosti kako među bračnim drugovima, tako i u samoj obitelji.
Kršćanska obitelj!
Danas je potpuno jasno, koja je to kršćanska obitelj, a koja nije.
-
Bračni drugovi u katoličkoj obitelji, znaju da nisu partneri, koji su se slučajno sastali, nego da su Božja djeca, koja su hodajući i upoznavajući jedno drugo prije braka, spoznali kako ih je Bog uputio jedno prema drugom, da otkriju ljubav, koju je Bog u njih stavio, da budu sretni i da se stave Bogu na raspolaganje. Oni svoju ljubav blagoslivlju u sakramentu svoje ženidbe i ne žive
nevjenčani, bojeći se jedno drugog da ga ne ostavi. Njihova ljubav raste i u teškoćama, oni ne varaju svog bračnog druga, niti ga namjerno vrijeđaju. Oni ugađaju jedno drugom, pomažu i zauzimaju se jedno za drugo. Oni radosno žure jedno drugom, nalaze svoju najveću radost jedno u drugom i u svojoj obitelji. Ovo je evanđeoska obitelj i ako bračni drugovi ne žive evanđelje u obitelji ne mogu se nazvati katoličkom obitelji.
-
U katoličkoj obitelji se rađaju djeca, u zajedničkoj ljubavi oca i majke, (ne u podijeljenoj ljubavi). Evanđeoski roditelji, rado primaju djecu te ne ubijaju svoju djecu koja su začeta. Oni znaju da je svako dijete dar Božji, da ih učini sretnim da je teško zlo i grijeh abortirati svoje dijete, koje ostavlja posljedice na savjest, ali i čovjeka čini nesposobnim da bude s Bogom. Oni odgajaju svoje dijete u vjeri, kako bi spoznalo Boga i živjelo s njim. Oni odgajaju svoju djecu blago s ljubavlju, bez prisila.
Njima prva pričest i drugi sakramenti nisu običaj, nego živa potreba susreta s Bogom.
Oni zajedno s djecom mole svaki dan, posebno na kraju dana, nedjeljom idu na svetu
misu te žive prema evanđelju, kako je Isus predložio.
-
Katolička obitelj živi tako skladno, unatoč istim problemima kao i druge, postaje primjer sretne obitelji, u kojoj rastu djeca s čvrstim karakterom, koja ne prave probleme u školi i društvu, nego postaju ponos roditeljima, crkvi i društvu.
-
Katolička obitelj živi kao i one koje ne žive s Bogom, ali se ne žale na teškoće u obitelji, ne buče o svojim uspjesima, nego vjeruju da kvaliteta njihova nema potrebe za reklamom. U pristupu u takvu obitelj odmah se osjeti radost življenja.
-
Bračni drugovi vjeruju jedno drugom, u svim prilikama i neprilikama života, oni su oslonjeni na Boga i u svojim slabostima. Oni imaju snage zamoliti jedno od drugog oproštenje jer znaju i od Boga zamoliti oproštenje za svoje slabosti. Oni znaju praštati, jer znaju da i Bog njima prašta u sv. ispovijedi.
-
Katolički bračni drugovi su i darežljivi, osjećaju potrebe i drugih, koliko god i njima trebalo. Oni znaju da je Bog njima sve darovao, te da ih neće ostaviti na
i prepustiti njihovu obitelj neimaštini. Oni pošteno zarađuju za svoj kruh i ne žele nepravedno steći bilo što. Oni znaju da im Bog pomaže u svim teškoćama života. Oni se predaju Bogu i u bolesti i u starosti, vjerujući, da su svoju djecu odgojili u Bogu i da će zato njihova djeca brinuti za njih i kada ostare, a ne da ih iskorištavaju, ostavljajući ih njihovoj nemoći.
-
Katolički roditelji ljube svoju Crkvu, svoju djecu uključuju u život župske zajednice, kao i sebe. (Reče jedan otac obitelji: Kada smo kupovali kuću htjeli smo što bliže crkvi, kako bi moja djeca mogla rasti u crkvi i primati duh evanđelja) Takvi roditelji ne bježe od svog svećenika i župe, jer znaju da je župa njihova šira obitelj u kojoj nadopunjuju svoj rast prema Bogu kao i njihova djeca. Oni znaju da su prvi odgajatelji svoje djece u vjeri i životu, a crkva, škola samo im pomažu da budu uspješniji. Oni ne traže sakramente po raznim crkvama, kao po uredima, nego znaju da pripadaju svojoj župnoj zajednici i da sve tu ostvaruju. Njih župnik dobro pozna i pomaže im na putu života. Oni se osjećaju domaćinima u svojoj župi i župnom centru, a ne kao stranci.
Štovani roditelj!
Nije li ovakva obitelj ona koju biste poželjeli, ili je već vaša obitelj takva, evanđeoska?
Ovaj pohod Isusa po vašem djetetu za prvu ispovijed i pričest je prilika da i vi pokušate zaživjeti ove vrijednosti vjere. Pitam vas: Tko normalan može prezreti ovakvu obitelj, tko ne bi poželio da njegova obitelj bude takva? Da njegova djeca budu sretni i uspješni ljudi.
Doista imate svi šansu, da postanete takva obitelj. Vaš brak neće doći u krizu, ako tako budete živjeli. Vaša djeca neće upasti u zlo ili otići od Boga kada porastu. Vi kada dođete u zrele godine, nećete strepiti: hoće li nas naša djeca voljeti i zbrinuti. Sreo sam mnogo majki i očeva kako u svojoj starosti i napuštenosti proklinju vlastitu djecu. To su rezultati života bez Boga. Zar ne prepoznajete već tolike, koji su nesretni u obitelji, koji se rastaju,
Ili žive u očaju jedno s drugim. Ili da vam djeca bježe od vas roditelja, jer im je bolje bez vas. Hoće li to maleno dijete za koje se sada toliko žrtvujete iz ljubavi, jednom vas odbaciti. Neće ako bude odgojeno u Bogu.
Bog je snaga koja vas neprekidno veže u ljubavi i raduje.
ŽELIMO VAM DA POKUŠATE SVOJE OBITELJI UČVRSTITI U OVOM STILU ŽIVLJENJA,
A MI SVI U ŽUPI STAJAT ĆEMO UZ VAS I SVESRDNO POMAGATI.
Vaši Andrija Djaković, župnik i dekan v.d.
s. AnkicaTomas, voditeljica