Kad otvorim sve registre beskrajne tužaljke, još sam žalosniji.
Crne misli još više pritišću moju glavu.
Moram živjeti DANAS.
Prošlost moram "zatvoriti".
Od nje se ništa ne može izmijeniti.
Trebam samo ostaviti otvoren prozorčić lijepih sjećanja, a ne zabrinut čekati jutro.
Što imam DANAS u rukama?
Zdravlje.
Sunce na nebu.
Jelo i piće.
Dijete koje mi se smiješi.
Cvijet kod kuće.
Možda tražim sreću predaleko.
A s njom je kao s naočalama.
Ne vidim ih, a sjede mi na nosu.
Tako blizu!
Gospodine, dosta mi je!
Imam dva oka dragocjenija od dijamanata, i usta da zviždim, i zdravlje koje ne mogu ničim platiti.
Gospodine, dosta mi je!
Imam sunce na nebu i krov nad glavom.
Posao u rukama, prostrt stol i ljude da ih volim.
Gospodine, Dosta mi je!