Jutro, 9.1. 2010 godine, napokon je osvanulo. Šezdesetero djece naše župe s osmjehom je ustalo jer napokon kreću na izlet koji su zaslužili redovitim dolaskom na zornice. Tmurno i kišno vrijeme nije nam pokvarilo raspoloženje i radost koju smo svi osjećali. Autobus, ispred župne crkve, brzo se napunio i s Božjom pomoći krenuli smo put Đakova.
Oko 10 sati stigli smo na prvo odredište. Ispred Đakovačke katedrale dočekao nas je naš bogoslov Mario Brkić. Osim što nas je proveo kroz povijesne činjenice o izgradnji katedrale posjetili smo i kripte (grobnice u kojima se sahranjivaju biskupi naše biskupije) gdje smo se pomolili za duše naših pokojnih biskupa.
Nakon zajedničkog slikanja ispred katedrale i pozdrava sa Mariom, nastavljamo putovanje prema Bizovcu.
Malo prije 11 sati dolazimo na odredište. Naših osam voditelja (gospođa Martina Ćosić, Željka Štojs, Ivanka Guberac, Ruža Jerković, Katica Brnjić i Mirjana Tolić te gospodin Josip Marijić i Ivan Bionda) zajedno sa sestrom Ankicom su nas sa velikom ljubavlju i požrtvovnošću pristali pratiti i PAZITI na ovome izletu, a to vjerujte nije lako. O kupanju ne moramo puno pisati sve je bilo SUPER, a što i očekivati kada se, dok je vani samo 4-5 stupnjeva, kupate u bazenu u kojemu je oko 27 stupnjeva.
Nakon kupanja, već svi onako umorni i smežurani krećemo na sušenje i spremanje na povratak. Već oko 15 sati smo spremni i krećemo put Slavonskoga Broda. Voditelji očekuju spavanje i kunjanje do kuće, ali mi smo ih iznenadili svojom neumornošću jer smo do kuće pjevali, zabavljali se i iznosili svoje dojmove sa izleta. Ako nas nije umorilo to što smo bili redoviti na zornicama, kako nas može umoriti dan proveden na kupanju?
Na kraju, želimo se iz sveg srca zahvaliti našem župniku vlč. Andriji Djakoviću koji nam je, zajedno sa sestrom Ankicom, organizirao (i financirao) ovo nagradno putovanje i obećati da ćemo i sljedeće godine biti redoviti na zornicama (s putovanjem ili bez njega).
Još jednom HVALA NA SVEMU!!!