U današnjem evanđelju susrećemo čovjeka, čija kći umire a on je bespomoćan. Vjerojatno je učinio sve što je mogao, a sada susreće Isusa, za kojega je čuo da čini čudesa. To je zadnja slamka spasa. Vijest da je kćerkica umrla, dovoljan je razlog da Isus više nije potreban, jer prisutni ne vjeruju da Isus može učiniti da ona oživi. Isus uzima samo trojicu apostola i roditelje i omogućuje im da u Isusu prepoznaju Spasitelja.
Doista je današnji čovjek sličan ovim sumnjivcima u Božju snagu. Zar ne, da često i mi živimo bez oslonca na Boga danima, mjesecima, godinama. Kada se nađemo u bezizlaznoj situaciji, tada tražimo slamku spasa u Bogu. Kao da nam Bog nije potreban u redovitom životu, nego samo kad smo na u vlastitoj nemoći.
Bog je Otac, koji želi biti s nama !
Samo tko je susreo živog Boga, taj zna koliko Bog može u njegovom životu. To znači, tko je učinio snažni zaokret prema Bogu, tko nije oslonjen samo na čovjeka, nego prvenstveno na Boga, taj doživljava snagu Božju svaki dan. Tko može naći odgovore za svoja životna pitanja, pa i ona najteža u Isusovom Evanđelju, tom Bog postaje stalna snaga, tada u čovjeku ništa ne umire, osim grijeha. I tebi Isus govori: što znači kako bi oživio u Kristu. Možda si mrtav za Boga, zamoli Isusa da te oživi za sebe.
Andrija Djaković, župnik